Od magistrale do vaše trpeze — kako je nastala Roštiljijada i zašto gori vatra svaki dan.
Magistralni put kroz Zetu, prema Petrovcu i Skadarskom jezeru, oduvijek je bio prometan — ali mjesta za pravu pauzu nije bilo mnogo. Roštiljijada je otvorena upravo zato: da putnicima i mještanima ponudi toplu hranu, kamin i mir, tačno na pola puta do jezera.
Danas smo prepoznati po svježe pripremljenom mesu sa roštilja i po atmosferi koja se ne zaboravlja — drveni stolovi, vatra koja puca u kaminu, i osoblje koje pamti stalne goste po imenu.
Ne držimo zalihe za sedmicu unaprijed — nabavka je dnevna, a roštilj se pali ujutru.
Roštilj i kamin rade na drveni ugalj i drva — ukus koji se ne može imitirati.
Recepti prelaze s koljena na koljeno; gosti se tretiraju kao dio te porodice.
Bilo da putujete ka Skadarskom jezeru, vraćate se iz Petrovca, ili samo tražite dobar ručak u Podgorici — Roštiljijada je mjesto gdje se staje s razlogom.